"Pokazao si mi putove života, svojom prisutnošću napunit ćeš me radosti" (Dj 2,28).
Jeste li se ikada pitali kakav je Isus bio dan za danom – njegovo srce, njegov stav? Je li izgledao satrt od svih bremena koja je nosio? Je li plakao? Je li u njegovoj nazočnosti bila svečana težina?
Plakao je i nosio je teška bremena. U Getsemaniju mu je znoj bio kao guste kapi krvi, a u drugim prilikama je jecao i uzdisao radi nevjere. Ali Riječ Božja jasna je da je Krist bio pun radosti i veselja.
"Jer David za nj veli: 'Ja postojano imam Gospodina pred očima. On mi stoji s desne strane da se ne pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik kliče od veselja'" (Dj 2,25-26). Govoreći to zboru Židova, Petar je citirao proročanstvo iz Psalma 16. Bila je to objava o Kristu koji će imati radosno srce, jezik koji kliče od veselja i izraz lica pun radosti zbog nazočnosti njegova Oca.
Trebamo se radovati, biti sretni i puni veselja iz istog razloga kao i Isus. Prvi razlog za njegovu radost je bio što je znao kako je nemoguće da ga smrt zadrži. A to vrijedi i za nas! Ova spoznaja uništava pokvarenu nauku koja govori da je Isus bio stavljen u đavolje ruke i da je morao izboriti svoj put iz pakla. Isus je na zemlji znao da ga smrt ne može zadržati – a tako i mi!
Drugo, Gospodin je nama s desne strane u svim našim nevoljama. Možemo počivati s nadom i očekivanjem, znajući da je on uz nas sve vrijeme.
Treće, "nećeš me ostaviti u boravištu mrtvih" (redak 27). Dići ćemo se u novi život u novom tijelu u novom svijetu.
I posljednje, sama njegova nazočnost preplavljuje nas radošću! Kako možemo išta činiti, a da ne kličemo i ne budemo radosni kad smo izbavljeni od pakla, obećan nam je vječni život, dano nam je njegovo jamstvo u svim nevoljama ovdje na zemlji i imamo njegovu nazočnost očitovanu pred nama?